Neću vam govoriti o tome što morate napraviti ili što je arhitektura. Iskreno rečeno, to ne znam. Nitko to ne zna: čak ni Tolstoj nije znao kako da izgradi društvo budućnosti. Ja sam ne znam kakva će biti arhitektura budućnosti. A ipak, članovi smo istog tima i naša je zadaća da utvrdimo koje biljke, koji cvjetovi, koji listovi će sutra bolje uspijevati. To je naš problem.

Predavanje Alvara Aalta na Architectural Association u Londonu, 1950.[1]   

Prije nekoliko mjeseci je slovenski arhitektonski studio Bevk Perović Arhitekti dobio prestižnu europsku nagradu za arhitekturu „Mies van der Rohe“ u kategoriji Emerging Architect. Komisija je obrazložila da je dodijelila nagradu za domišljatu programsku organizaciju i senzibilan tretman površine zgrade – dogradnje Fakulteta matematike u Ljubljani - dakle za dobro arhitektonsko rješenje. Nagrada je potvrda arhitektima Matiji Bevku i Vasi Peroviću da rade arhitekturu koja ovog trenutka predstavlja arhitektonsko dostignuće. Nagrada je potvrda i drugim arhitektima u Sloveniji da je u lokalnim uvjetima moguće raditi arhitekturu koja je uspješna u europskom mjerilu. I konačno, nagrada je potvrda da se slovenska arhitektonska produkcija danas smatra sastavnim dijelom šire produkcije arhitekture, a ne po definiciji drugačijom.